Dio prvi: partneri
Pitanje proširenje obitelji prije ili kasnije dođe na stol kod svakog para. Neki zaključe da ne žele imati djecu, a neki da žele. Neki zaključe da žele čekati određen trenutak, dovršenje neke etape života ili naprosto spontano dođu do zaključka da će prestati koristiti kontraceptivne metode i prepustiti se biologiji da odradi svoje. Neki dočekaju trudnoću brzo, spontano i lako. Neki moraju voditi još jedan razgovor, onaj “A što ćemo sada, kada ovako ne ide?”.
U pravilu, ostvarenje trudnoće se kod mladih i zdravih parova očekuje unutar godinu dana od prestanka korištenja zaštite. Već nakon nekoliko mjeseci negativnih testova, žene najčešće počnu pratiti cikluse, neke kupe LH trakice i imaju ciljane odnose. Važno je posjetiti ginekologa i odraditi osnovne pretrage prije upuštanja u pokušaje ostvarivanja trudnoće kako bi se eliminirali ili identificirali neki potencijalni problemi za začeće i u trudnoći (bakterijske infekcije, anovulatorni ciklusi i sl.), a i za muškarca je korisno posjetiti liječnika obiteljske medicine i urologa kako bi provjerio eventualnu prisutnost bakterija u ejakulatu. No, većina parova se u takve pretrage upusti tek kada se ono što bi trebalo biti lako i spontano ne događa po tom planu.
Iako bi bilo idealno za sve parove da razgovaraju o plodnosti i potencijalnim problemima u ostvarenju roditeljstva već kada prvi put razgovaraju o samoj ideji trudnoće, većina parova uopće o tome ne razmišlja ili se ne žele “ureći” misleći da će se njima nešto loše dogoditi. Ti su razgovori nešto češći kada jedan od partnera zna da postoji potencijalni problem u domeni plodnosti – hormonalni problemi, fizičke bolesti i stanja. Kada se prvi put suoče s idejom neplodnosti, parovi su najčešće nepripremljeni i nesigurni u to što to znači i za njihov odnos. Kako uopće pristupiti toj delikatnoj temi? Kako reći partneru svoje sumnje i strahove?
Osnovno je pravilo – budite iskreni, otvoreni i tolerantni. Spremni na sklop emocija koji neplodnost nosi sa sobom i nježni prema sebi i partneru.
- Ne zadržavajte ništa u sebi – kada prvi put posumnjate u (ne)plodnost, otvoreno razgovarajte s partnerom i recite mu/joj čega se bojite. Izrazite svoje emocije. Mnogi šutke nose strah da će ih partner odbiti, ostaviti ili požaliti upuštanje u vezu ako se ispostavi da je problem u njima. U najvećem broju slučajeva taj strah nose oba partnera u odnosu. Šutke, svaki za sebe, a nekad dopuštaju i da im taj strah upravlja odlukama. Ne jednom sam čula od klijenata ideju da je možda bolje da prekinu odnos kako bi partner/ica negdje drugdje, s nekim drugim, ostvarili trudnoću i roditeljstvo. Ne mogu vam reći koliko je to često. Volite svog partnera i samim tim mu želite sreću. Osjećaj krivnje koji nosite sa sobom dok razmišljate kako nekome potencijalno “uskraćujete” roditeljstvo zbog vaše biologije je snažan i utemeljen u vrlo plemenitoj namjeri, ali potencijalno devastirajući po vaš odnos ako o tome ne pričate. Nemojte donositi odluku za partnera, ta osoba koju volite nije to zaslužila od vas. Samo izgovorite i slušajte drugu stranu. Otkrit ćete da vaši strahovi nisu onako veliki niti stvarni kako vam se u toj šutnji i samoći čine.
- Koje su vam opcije? Razgovarajte otvoreno s partnerom o tome što želite, što ne želite, na što pristajete, a u što se nikako ne biste htjeli upustiti. Ako niti ne znate opcije – zajedno možete otići na web stranice i forum udruge RODA (koja se najobuhvatnije bavi pitanje neplodnosti u Hrvatskoj) ili se pridružiti facebook grupi Roda neplodnost u kojoj možete naći informacije i druga iskustva. Dostupna vam je i brošura Neplodnost u kojoj također možete naći objašnjenja i odgovore na brojna pitanja na jednom mjestu. Ključ je informiranje i razumijevanje. Neizgovorene riječi i ideje ostaju samo u vama i ne dolaze do druge osobe – izgovorite što želite i čega se bojite. Svaka osoba i svaki par ima svoje granice i svoju “hijerarhiju” postupaka – neki nakon pokušaja s vlastitim stanicama žele probati s donacijom spermija ili jajnih stanica, neki s donacijom embrija, neki s posvojenjem, a neki se odluče potražiti druge opcije u drugim zemljama. Svaka osoba za sebe odlučuje što je ono što nikako ne želi (bilo to posvajanje, donacija ili nešto treće) i važno je da partneri međusobno poštuju granice koje postavljaju. U redu je potražiti pomoć stručne osobe i možda porazgovarati o eventualnim strahovima od određene vrste postupaka ili alternativnih načina ostvarenja roditeljstva, sigurno mjesto za otvoren razgovor može parovima omogućiti da izreknu strahove i dobiju suosjećanje i podršku od partnera. Ovaj razgovor je važno voditi na samom ulasku u čitavu proceduru vezano za MPO, nemojte čekati niz negativnih beta da otvorite ovo pitanje.
- Recite svoje potrebe – moje iskustvo kaže da postoje neke jednake i neke različite potrebe muškaraca o žena koje prolaze MPO. Za žene je većinom ili gotovo uvijek sam postupak zahtjevniji i fizički i psihički (micro-TESE postupak je u principu jedini invazivni postupak koji prolaze muškarci), dok muškarci osim pretraga sudjeluju kroz podršku i davanje uzorka na dan aspiracije jajnih stanica. Iako ste možda kroz svoj život i partnerstvo naučili “čitati” potrebe jedno drugog, sada situacija može biti drukčija i važno je jasno i otvoreno reći što trebate. Ako trebate zagrljaj, recite “Zagrli me”, ako trebate da partner više sudjeluje u donošenju odluka, tražite to, ako trebate utjehu, recite kada vam je potrebna. U redu je tražiti od partnera ono što vam treba. U redu je i kada vam partner zbog vlastitih emocionalnih stanja i procesa to ne može u tom trenutku pružiti – ali važno je jasno reći zašto i kada će moći.
- Dogovorite što ćete i kada reći okolini – partneri imaju različite odnose s primarnom obitelji i prijateljima, nekad su neki otvoreniji, a neki preferiraju zadržati informacije za sebe. Pokušajte naći ono što će vam oboma odgovarati i neće uzrokovati nelagodu. Također, podržite jedno drugo u postavljanju granica okolini i intruzivnim osobama. Osjećaj sigurnosti i zaštićenosti od vanjskog svijeta u vašem odnosu doprinosi stabilnosti, toplini i povjerenju koje osjećate.
- Dogovorite kako ćete razgovarati s liječnicima – obično jedna osoba u paru lakše komunicira s liječnikom. Ukoliko se par ranije dogovori koja pitanja je važno da postave i na čemu će inzistirati u postupku, smanjuje se vjerojatnost kasnijeg predbacivanja jedno drugome zašto nešto nisu rekli ili pitali. Najčešće nakon nekog vremena oba partnera otvoreno i jasno komuniciraju s liječnikom koji ih vodi kroz postupak, ali prvotne teškoće nisu rijetke i dobro je pripremiti se na razgovor i pitanja unaprijed.
- Znak “STOP” – u nekom trenutku, ako se postupci redaju jedan za drugim, netko ili oboje trebate predah. U samom startu priznajte da će taj trenutak doći i da je u redu tražiti predah. Nije predaja i nije odustajanje, zamislite to kao posjet mjestu za punjenje goriva i promjenu guma u utrci Formule 1 – morate ući u boks prije nego potrošite sve svoje resurse. To može biti dva tjedna putovanja, nekoliko ciklusa odmora ili čak cijela godina u kojoj ćete se posvetiti sebi. Ovo je važno da bi vi kroz sve te postupke opstali kao par – koji je smisao svih injekcija, punkcija i transfera ako vi na kraju dana izgubite ono što već vas dvoje čini obitelji? Vi kao par ste važni i prije nego postanete roditelji i kroz postupke i nakon što postanete roditelji – vi ste bili zajedno na početku. Nemojte to zaboraviti.
- Moći čuti teške stvari koje vam partner želi reći – teško nam je čuti neke ideje, osjećaje, pitanja ili probleme koje nosi druga osoba, ali još je teže toj osobi to izreći. Budite jedno drugom neosuđujuće mjesto i osoba koja prihvaća i suosjeća. Da, partnerske su dinamike složene i neki problemi izviru iz povreda i boli koja je nastala u nekim ranijim situacijama i prijašnjim problemima. Nekad je teško čuti bez da se imamo poriv obraniti. Nekad je još teže čuti da partner vidi da je nama teško i da nam treba pomoć. Vi ste partneri, vi ste tim, a ne dva boksača na suprotnoj strani ringa. Ako ste to zaboravili, ponovno, potražite stručnu osobu koja će vam pomoći da se opet zbližite.
Osjećaj distanciranosti ili usamljenosti koji nastane u nekim partnerskim odnosima, posebno kod dugotrajnih i iscrpljujućih postupaka može biti otklonjen i možete se vratiti onom starom osjećaju vas kao para. Nekad, nažalost, ovo iskustvo doista izmijeni partnere i njihovu dinamiku do te mjere da shvate da zajedno više ne funkcioniraju. No prije nego donesete bilo kakvu odluku i prije nego stvari postanu teške – razgovarajte. Jedno s drugim, s osobama od povjerenja ili sa stručnom osobom. Vi kao par ste vrijedni truda koliko i taj “projekt trudnoća” u koji ste se upustili.
U sljedećim tekstovima dotaknuti ćemo se odnosa i komunikacije s obitelji i okolinom. Ako imate kakvo pitanje ili biste voljeli da obradim neku temu vezano za psihološku podršku i savjetovanje u neplodnosti, slobodno mi se obratite na helena@budibura.hr.
