Često se susrećemo s brojnim izazovima u odgajanju djece, a kad je riječ o neurodivergentnoj djeci ti izazovi mogu biti još složeniji. Jedan od alata koji može značajno olakšati svakodnevni život djece je mindfulness.
Što je mindfulness?
Mindfulness je svjesnost o vlastitim unutarnjim stanjima i okolini. Svjesnost nam može pomoći da izbjegnemo nepromišljene (automatske) navike i reakcije tako što ćemo naučiti promatrati svoje misli, emocije i druga iskustva sadašnjeg trenutka bez osuđivanja ili reagiranja na njih.
Cilj mindfulnessa je da stvorimo vrijeme za reakciju prije nego reagiramo. Mindfulness omogućuje akciju temeljenu na svjesnoj odluci, a ne automatsku reakciju.
Uzmimo za primjer dječaka s ADHD-om koji burno reagira kad mu mama kaže da prestane igrati igricu jer je vrijeme za pisanje zadaće. On bi naravno radije nastavio igrati igricu na mobitelu i mamin zahtjev mu ne odgovara. Na prvu on će reagirati burno, vikati, ljutiti se, možda i baciti ili udariti nešto, no s vremenom će ipak prihvatiti zahtjev i početi pisati zadaću. Kasnije će, vrlo vjerojatno, i mama i dijete biti žalosni što su imali burnu stresnu situaciju prije nego su prešli na pisanje zadaće. A to se dogodilo jer je dječak reagirao automatski, koristeći brži put u mozgu i ne uključujući svoj senzorni korteks (frontalni režanj) i nije dao svjesni odgovor, nego je to bila automatska reakcija jer mu je ukinuta ugodna aktivnost. ‘Zločesta’ djeca nisu zločesta nego na neki način pokazuju da se ne znaju/ne mogu regulirati.
Metode mindfulnessa mogu poslužiti kao osnova samoregulacije jer mogu kupiti dodatno vrijeme za procjenu situacije i uključivanje frontalnog režnja i samim time dovođenja opcije svjesnog, promišljenog odgovora u priču.
Kako Mindfulness pomaže neurodivergentnoj djeci?
Uz to što mindfulness može poslužiti kao osnova samoregulacije, autistična djeca i ADHD-ovci često doživljavaju visoku razinu stresa i anksioznosti, a kroz mindfulness uče fokus na sadašnji trenutak i tako mogu smanjiti osjećaj preplavljenosti.
Mogu imati i poteškoća s koncentracijom i održavanjem pažnje, a redovitim prakticiranjem mindfulnessa mogu poboljšati sposobnost fokusiranja na zadatke i aktivnosti.
Mindfulness je i alat za promatranje emocija i tjelesnih promjena, što može pomoći i kod prepoznavanja i regulacije emocija.
Praktični savjeti za uvođenje mindfulnessa
Trebamo početi od malih stvari. Vježbe mindfulnessa su vrlo jednostavne i mogu se raditi na razne načine (i aktivno i mirujući).
Prije svega važno je s djecom raditi na upoznavanju svog tijela, na osvještavanju kako se tijelo osjeća u kojim situacijama i što želi napraviti.
Kako bi upoznali tijelo treba ga pokrenuti i ispitati što osjeća u situaciji kad miruje, pa kad nešto radi, kad trči, kad skače, kad zamišlja neku stresnu ili ugodnu situaciju itd.
Važno je istražiti što nam je ugodno, a što ne i naučiti prepoznati promjene. Također, osvijestiti osjetila i pričati s djecom o tome što primjećuju. Npr. možemo s djetetom mazati mirisnu kremu po prstima ruku i pričati o tome što osjete na koži, koji miris osjete…
Za fokus i regulaciju su važne ritmičke aktivnosti, npr. plesanje uz glazbu uz koju možemo uvesti pravilo da se stane kad viknemo STOP i ponovno krene kad kažemo START (pogotovo za ADHD-ovce) kako bi dodatno razvijali inhibiciju.
Važno je da djetetu bude ugodno i zanimljivo, pratiti što nam govori i stati kad primjetimo da mu je previše. Bolje je započeti s kratkim vježbama i prilagoditi duljinu vježbi pažnji i mogućnostima djeteta.
S vremenom, mindfulness iz početnih vježbi koje izvodite u određenim trenucima dana pokušajte uključiti u svakodnevne aktivnosti. Na primjer, kod igre s djetetom, potičite ga da obraća pažnuju na teksture, zvukove, boje, miris. Za vrijeme obroka, zajedno se usmjerite na izgled, okus i miris hrane.
Za kraj, sjetimo se primjera s početka – dječaka kojeg mama zove na pisanje zadaće i što smo tu mogli postići mindfulnessom. Za početak, važno je mindfulness vježbati u mirnim situacijama kako bi ih mogli primijeniti u situacijama visoke pobuđenosti. U situaciji, osim stvari koje smo opisali na temu koregulacije i važnosti da ovakva burna reakcija dječaka ne dovede do željenog ishoda (odgađanja pisanja zadaće), mama može pomoći dječaku da proba osvijestiti i prepoznati što se trenutno događa u njegovom tjelu, koje promjene primjećuje i koje emocije. To može napraviti tako da ga pita: ”Vidim da si sad ljut, probaj razmisliti gdje to osjećaš u svome tijelu, što se promijenilo? Kuca li ti srce brže ili sporije? Dišeš li brzo ili sporo, iz prsa ili trbuha? Kakvi su ti mišići? Je li ti lice stisnuto i napeto ili je opušteno?”. Kad smo to osvjestili (a vježbali smo u ne tako pobuđenoj situaciji) možemo probati zajedno disati kao da jako mirišemo zamišljeni cvijet pred nama pa kratko zadržimo dah i lagano ispuhnemo na usta kako bi smirili tijelo. Taj vremenski odmak za promatranje i promišljanje o vlastitom unutarnjem stanju te na kraju i tehnika umirivanja tijela može omogućiti reakciju na promišljen način. Dakle, kad prepozna i osvijesti ljutnju, dječak ima izbor prihvatiti neželjenu aktivnost (zadaću) jer zna da burna reakcija neće dovesti do izbjegavanja pisanja zadaće (neželjene aktivnosti), nego i do toga da mora pisati zadaću, a još će se i loše osjećati zbog ljutitog ispada.
Uz vašu ljubav i podršku, mindfulness može postati moćan alat koji će pomoći vašoj djeci da bolje prepoznaju i razumiju svoje osjećaje i ponašanje i samim time se bolje reguliraju i nose sa stresnim situacijama. Pokušajte ga uvesti u svakodnevni život i promatrajte kako ove jednostavne tehnike mogu donijeti velike promjene za vaše dijete i vaše svakodnevno obiteljsko funkcioniranje.
