Žena iza Bure

Helena Rašić je magistrirala psihologiju na Hrvatskim studijima 2011.godine, a tijekom studija je bila vrlo aktivna te je, među ostalim, sudjelovala u radu Udruge studenata psihologije Hrvatskih studija “Feniks”, Studentskog zbora Hrvatskih studija i bila je među osnivačima studentskog časopisa Psychoactive. Nakon studija je godinu dana radila kao psiholog u NPB „dr.Ivan Barbot“ u Popovači, gdje je uz psihodijagnostički ambulantni rad sudjelovala u vođenju savjetodavnih grupa u dnevnoj bolnici, a zatim dulje vrijeme kao stručna suradnica u Zatvoru u Zagrebu. Trenutno iskušava sreću u poduzetništvu i otkriva da vrijedi “Fortuna audaces iuvat“.

Educira se iz kognitivno bihevioralne terapije, koju aktivno primjenjuje u svakodnevnom radu. Osim toga, završila je edukaciju iz Mindfulnessa, a educira se i supervizira iz Terapije usmjerene na suosjećanje. Završila je edukaciju iz kriznih intervencija, mobbinga, asocijativnih karata i prvi stupanj edukacije iz EMDR terapije te uvodnu edukaciju iz schema terapije i niz specijaliziranih edukacija za posebna pitanja kojima se bavi. Vodi edukativne i savjetodavne radionice za neprofitne udruge, poduzeća i obrazovne institucije, kao i edukacije za stručnjae. Trenutno ju u svakodnevnom životu najviše veseli i hrani individualni rad s klijentima. Aktivna je u promociji psihologije u javnoj sferi kroz različita strukovna udruženja i gostovanja u medijima. Smatra da psiholozi imaju osobnu i društvenu odgovornost progovarati o bitnim društveno-političkim pitanjima. Inače je volonterka i aktivistica na području medicinski potpomognute oplodnje, a bitno joj je promicanje ženskih i ljudskih prava u osobnom i profesionalnom životu.

Sudjelovala je i u izradi edukativnih materijala i brošura usmjerenih na roditeljstvo i razvoj djece. Iz nepoznatog joj razloga voli japanski, a tijekom prvog vala epidemije Covid-a je otkrila da joj trčanje ide sasvim dobro i nastavila je u tom tonu. Danas više ne trči, ali zato nekoliko puta tjedno diže teške utege da bi ih opet spustila na zemlju. Ne voli okolišanja i deminutive.

Drži odlična predavanja o prokrastinaciji i nada se da će jednom ista i u potpunosti internalizirati (ali bar joj vjeruju kad kaže da zna kako je to). Jako voli smetati drugima dok pokušavaju raditi dosadne birokratske poslove (s mjerom, sve drugo bi bilo ipak loše za odnose s kolegama). Vjeruje da su djeca najsretnija kad se mogu zaprljati i trudi se da joj rečenica “Pazi da se ne zaprljaš!” ne bude na repertoaru. Također smatra da djeca znaju kad su i koliko su gladna i protivi se ideji da treba sjediti za stolom dok tanjur ne bude prazan. A svako tužno i uplakano dijete kao i odrasla osoba zaslužuju zagrljaj i razumijevanje.

Ove godine je proširila Buru na Burin u okviru kojeg se pružaju usluge djeci i adolescentima, s posebnim naglaskom na afirmativan pristup neurodivergentnosti, na što je iznimno ponosna. Autistična djeca, kao i djeca s ADHD-om i drugim vrstama neurodivergentnosti mogu naći svoje mjesto i podršku u Burinu.

Kolege su joj rekli da je postala nešto nježnija u zadnje vrijeme pa je izvadila kožnu jaknu iz ormara, praveći se da je još uvijek ipak bar malo oštra.Velika je ljubiteljica dobrog vina, dobrog bifteka, glasne glazbe, visokih peta, vožnje s otvorenim prozorima i raspuštenom kosom te rollercoastera. Bungee jumping je na redu sljedeće ljeto.

Update: Bungee je bio odličan!