Polazak u školu važan je događaj u životu svakog djeteta koji sa sobom donosi puno promjena, novih obaveza, izazova, nepoznatih situacija i puno manje fleksibilnosti i za djecu i za roditelje. Ipak, postoje neke stvari koje roditelji mogu napraviti, predvidjeti i strukturirati kako bi prvašićima (ali i starijoj djeci) osigurali što lakšu prilagodbu novim izazovima.
Što su najvažnije stvari koje možete napraviti kako biste olakšali djetetu prve tjedne škole?
1. Razgovarajte o školi
Počnite već sada spominjati školu i potičite razgovor o školi. Pokušajte saznati kako se vaše dijete osjeća u vezi škole. Pričajte o tome što ga brine, čemu se veseli, što očekuje i slično. Budite podrška, slušajte i odgovarajte na pitanja. Pritom je važno da u razgovoru s djetetom izražavamo pozitivan stav o školi, a ne dopustiti da naši eventualni strahovi izađu na vidjelo.
U redu je pričati o tome kako je škola velika promjena i kako će puno toga biti drugačije jer se s polaskom u školu gubi značajan dio dosadašnjeg života – vrtić. Dolazi do gubitka prijateljstava – neki prijatelji će nastaviti u istu školu, no neki neće, do promjene u strukturi dana – neće više biti toliko slobode i prostora za igru, neće više biti dobro poznatih odgojiteljica i to je nešto o čemu također treba razgovarati s djetetom i prihvatiti i dopustiti mu da se osjeća tužno oko toga.
2. Posjetite školu prije prvog dana
Ako je moguće, posjetite školu prije početka nastave. Upoznajte dijete s prostorom – prošetajte hodnikom, zavirite u učionicu, toalet, garderobu i igralište. Ako ne možete ući unutra, puno će značiti i da dođete zajedno do škole, pogledate je izvana i popričate gdje bi mogla biti njegova učionica, gdje će se preobuvati, gdje jesti, a gdje igrati. Ovaj posjet će pomoći djetetu da se osjeća sigurnije na prvi dan jer neće baš sve biti potpuno novo i nepoznato.
3. Nabavka pribora za školu
Uključite dijete u kupovinu školskog pribora. Potaknite dijete da samo izabere torbu, pernicu, olovke, gumicu i bilježnice. Na taj način dajemo djetetu osjećaj kontrole i samostalnosti. Pazite da je djetetu korisno i lako za korištenje – provjerite kako lako može doći do pojedinih dijelova pernice i torbe, jesu li kopče dovoljno meke da ih samo može stisnuti, bilježnice dovoljno debelog papira, šiljilo one najbolje veličine za šaku vašeg djeteta.
4. Uvedite večernju rutinu
Nekoliko tjedana prije početka škole vrijeme je da počnete prilagođavati raspored spavanja. Postepeno pomičite vrijeme za spavanje kako bi odgovaralo vremenu ustajanja za školu. Uvedite vrijeme za odlazak na spavanje i aktivnosti koje se obavljaju prije toga poput slaganja torbe i priprema odjeće za sutra, pranja zubi, čitanja u krevetu 15 minuta i gašenje svjetla. Ovo će pomoći djetetu da se prilagodi novoj rutini na vrijeme, a i da bude odmorno i spremno za školske obaveze.
5. Uvedite jutarnju rutinu
Kao i kod večernje rutine, važno je uvesti i jutarnju rutinu kako bi dijete unaprijed znalo što se očekuje od njega i što je sve potrebno obaviti prije polaska u školu. Zajedno dogovorite kad je vrijeme za buđenje, koje aktivnosti je potrebno obaviti, kako i kojim redoslijedom te kad je vrijeme kretanja u školu. Isplanirajte dovoljno vremena kako biste izbjegli vremenski pritisak i ostavili dovoljno prostora da dijete može samostalno i svojim tempom odraditi aktivnosti. Tijekom zadnjeg tjedna prije početka škole, uvježbajte jutarnju rutinu polaska u školu. Poznavanje rutine pomoći će smanjiti stres djetetu jer će kad počne škola već znati što i kako napraviti.
6. Razgovor nakon škole
Počeli smo s tim kako trebamo pričati s djetetom prije samog početka škole pa za kraj treba naglasiti kako je važno nastaviti poticati razgovor o školi i pričati s djetetom nakon škole. Neka to postane vaš običaj, po dolasku iz škole kratko pričajte o danu. Pustite dijete nek vam ispriča kako je prošao dan, s kim se družio, što je jeo, ima li nekih obaveza za doma i ima li nešto zanimljivo za podijeliti. Pitajte pitanja s interesom i zaista slušajte odgovor. Nemojte to raditi usput, neka dijete ima vašu pozornost. Usvajanjem ovakve rutine omogućujete djetetu da izrazi svoje osjećaje i potrebe i da podijeli s vama stvari koje su mu važne. Također, gradite odnos i djetetu dajete osjećaj sigurnosti i prostor da vam se obrati kad bude imalo kakvih problema ili pitanja.
Koje su prepreke s kojima se može posebno teško nositi neurodivergentno dijete?
Iz svega napisanog jasno je da neurodivergentnoj djeci polazak u školu može predstavljati posebno veliki stres i izazov. Na nama je da im osiguramo koliko je god moguće strukture i predvidljivosti i da im budemo smirena podrška.
Kod autistične djece, poseban je naglasak na upoznavanju s novim rutinama i smanjivanju nepoznanica. Dogovorite s učiteljicom sigurno mjesto u školi gdje će dijete moći otići kad mu je previše i sigurnu osobu kojoj se može obratiti u iznimnim situacijama i koja će onda obavijestiti roditelje ili mu pomoći da se snađe i to tako objasnite i djetetu. Pričajte jasno o tome što ga očekuje i kako, prije početka nastave pokušajte dogovoriti upoznavanje s prostorom, učiteljicom i sigurnim prostorom. Sve što možete predvidjeti podijelite s djetetom, nemojte dopustiti da odlazi u školu ne znajući što ga očekuje taj dan i kad ćete se vratiti po njega. Može biti teško i roditelju snaći se u novim rutinama i sa školskim sustavom koji je drukčiji od onoga što je roditelj iskusio kao dijete, tako da imajte razumijevanja i za sebe.
Kod ADHD-ovaca najveći izazov je prelazak u puno strukturiraniju okolinu s puno manje prostora za pauze i kretanje te puno veći kolektiv sa samo jednom učiteljicom. Postoji velika šansa da su do sad imali podržavajuću odgojiteljicu punu razumijevanja i generalno slobodniju okolinu u vrtiću, no nažalost, škola obično sa sobom donosi puno manje fleksibilnosti. Pričajte s djetetom što bi mu moglo biti teško i kako si može pomoći i zajedno osmislite kako da si olakša velike vremenske blokove u kojima se očekuje koncentracija i sjedenje, npr. nabavite senzoričke i fidget igračke da ih uvijek ima sa sobom. Isplanirajte i dovoljno izvannastavnih aktivnosti gdje si dijete može dati oduška i na prihvatljiv način biti aktivno i izbaciti energiju.
Svako dijete ima individualne potrebe za podrškom, tako da ova gruba podjela na očekivane potrebe u prilagodbi uopće ne mora vama odgovarati – i to je u redu. Sigurno poznajete svoje dijete dovoljno da možete primijetiti da bi mogao biti problem nedostatak vremena za fizičku aktivnosti ili nepoznatost prostora i sukladno tome uzmite iz ovih preporuka ono što vama i vašem djetetu odgovara.
Ukoliko će s vašim djetetom raditi asistent u nastavi, osigurajte da je asistent informiran o specifičnim potrebama djeteta i da je dijete upoznato s tim što može očekivati, tko je asistent i koja je njegova uloga. Nažalost, postoje loše osobe koje će možda loše govoriti o prisutnosti asistenta na nastavi ili o djetetu kojem je asistent potreban – osigurajte i sebi podršku oko toga ako je potrebno.
Nije neočekivano da se reakcija na promjenu javi s odgodom – tek u listopadu ili kasnije. Nemojte da vas to zabrine – promjena mora biti prorađena, a nekoj djeci nekad treba dovoljno sigurnosti da bi uopće mogli pokazati svoje osjećaje, što dobiju nakon nekog vremena.
Pravovremenom pripremom dajete dovoljno vremena djetetu za navikavanje na nove odgovornosti i time možete smanjiti stres i omogućiti i djetetu i vama da polazak u školu bude zapamćen kao lijepo iskustvo. Planirajte unaprijed i postavljajte realna i jasna očekivanja od djeteta. Probajte pretpostaviti gdje bi mogao nastati problem u obavljanju aktivnosti, planirajte koje aktivnosti dijete već može obaviti samostalno (npr. jutarnja higijena, oblačenje pripremljene odjeće i obuvanje), a s kojima će trebati vašu pomoć (npr. priprema odjeće za sutra, zajedničko slaganje torbe) pa na taj način pokušajte izbjeći frustraciju i problem prije nego nastane.
I naravno, uživajte zajedno u novoj etapi života i avanturama koje s njom dolaze. 🙂
