Dugogodišnja napetost između Rusije i Ukrajine dosegla je svoj vrhunac 24. veljače kada smo se probudili s viješću da je započela invazija bombardiranjem Ukrajine. Ne znamo što će biti sutra, ali takva je situacija danas. Već neko vrijeme, od svojih klijenata, prijatelja, obitelji i kolega čujem zabrinutost vezano za situaciju u Ukrajini, koja nas neizbježno i vrlo jasno podsjeća na ono što smo proživjeli prije tridesetak godina. Mi, koji smo tada bili djeca, sada velikim dijelom imamo svoju djecu i opravdano smo zabrinuti za njihovu i našu budućnost. Kao država kolektivno imamo jasno sjećanje i još uvijek liječimo traume koje smo proživjeli dovoljno nedavno da ono što se sada događa bude jasno retraumatizirajuće.
Znam da ste iscrpljeni, stres koji proživljavamo zadnjih par godina nikako da popusti. Potres, pandemija, potres, pandemija, ekonomski pad i sada rat. Potrebe za psihološkom pomoći su izuzetne i naši kapaciteti, osobni i kolektivni su iscrpljeni.
Neću vam govoriti da ugasite vijesti da se prepustite samo svojoj svakodnevici, takav savjet je trenutno naivan i besmislen. Napetost se osjeti u zraku, ne treba vam upaljen televizor da biste znali da se nešto događa. Ali mogu vam savjetovati da ne tražite dodatne vijesti i sami sebe uranjate u konstantno iščekivanje novih informacija. Preplavljivanje informacijama vam može stvarati neki osjećaj kontrole, ali on će prije ili kasnije prerasti u osjećaj jake anksioznosti, a moguće je da će uzrokovati i panične napadaje ili druge teškoće. Uzmite si u svakom dijelu dana do 5 minuta za brzinsko čitanje vijesti, maksimalno. Sve bitno što se dogodi doći će do vas pravovremeno, nećete ništa propustiti, ne brinite. Ako su vam društvene mreže opterećujuće i preplavljujuće, smanjite svoju prisutnost na društvenim mrežama.
Ako se želite na neki način osigurati i pripremiti – dogovaranjem s obitelji što se treba napraviti ukoliko se nešto dogodi i na našem području – to je u redu. Strategije za brzu reakciju, bijeg i susret u slučaju katastrofe su se pokazale izuzetno korisnima i u vremenu potresa. Naravno, u granicama onoga što vam ne uzrokuje dodatnu anksioznost – cilj je umirenje, ne dodatno uznemiravanje.
Razgovarajte s djecom u skladu s njihovom dobi i razumijevanjem. Možete im objasniti da se na jednom dijelu planeta događa nešto loše i da ste vi zbog toga uznemireni. Ukoliko su dovoljno stari, možete im objasniti što je rat i zašto se događa. Ako pričate s adolescentima, možete razgovarati i o moralnim pitanjima i dugoročnim posljedicama rata te pružiti podršku ako ju traže. U redu je izraziti svoju zabrinutost, ali nemojte očekivati od djece da mijenjaju svoje ponašanje jer ste vi uznemireni, na njima je da žive bezbrižno onoliko dugo koliko mogu, to je bit djetinjstva.
Podijelite kako se osjećate s partnericom, partnerom, članovima obitelji i prijateljima. Vjerojatno je da su i oni zabrinuti. Sam razgovor o tome može pomoći u normalizaciji onoga što osjećate i o čemu razmišljate, što će sigurno smanjiti napetost. Traženje podrške u svojoj najbližoj okolini je najnormalniji ljudski poriv i jedan važnih aspekata povezivanja i alat za smirenje, iskoristite ga.
Jače teškoće koje se mogu javiti, pogotovo kod osoba koje su bile jače pogođene Domovinskim ratom, pokazatelj su da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Govorimo o nizu životno ugrožavajućih događaja unazad nekoliko godina, koji sad kulminiraju nečime što nas podsjeća na situaciju u kojoj su izgubljeni brojni životi, obitelji i domovi. Apsolutno je razumljivo da vam je teško i nemojte si nijekati činjenicu da ste osoba koja proživljava nešto izuzetno stresno, a možda i retraumatizirajuće. U redu je potražiti razgovor i podršku stručnjaka, nemojte čekati, imate potpuno pravo na to.
Ukoliko imate problema sa spavanjem, obavljanjem i dovršavanjem svakodnevnih aktivnosti, ako proživljavate visoke razine stresa – potražite stručnu pomoć.
Zadržite one ugodne i umirujuće aktivnosti i strategije koje ste razvili. Šetnje, izleti, sport, vrijeme koje provodite s bližnjima, meditacija ili nešto drugo – važno je zadržati svakodnevnu rutinu i one resurse koje imate kako biste koliko možete osigurali bar neke kapacitete za nošenje s ovom situacijom. Ako imate mogućnosti, možete ih i pojačati.
Ukoliko želite i možete pomoći onima pogođenim ratom, možete kontaktirati organizacije koje pružaju humanitarnu pomoć i vidjeti na koji način možete dati svoj doprinos. Sjećamo se koliko je humanitarna pomoć bila važna nama, sigurno će biti važna i svima koji su direktno pogođeni trenutnim zbivanjima.
Nemojte očekivati od sebe da budete nedotaknuti trenutnom situacijom. U redu je osjećati uznemirenost i u redu je da si niste baš ok. Isto tako, ako jeste skroz ok i ne osjećate teškoće – i to je u redu. Dopustite si da budete onako kako jeste, dajte si razumijevanje za ono što proživljavate i kako se osjećate.