Seksualnost je mnogo više od fizičkog čina – ona je emocionalna, psihološka i relacijska dimenzija našeg postojanja, evolucijski alat koji osigurava naše preživljavanje. U zdravoj seksualnosti isprepliću se tijelo, emocije i bliskost, a kvalitetan seksualni život doprinosi samopouzdanju, mentalnom zdravlju i općem zadovoljstvu životom. Ipak, unatoč njezinoj važnosti, o seksualnosti se često šuti – osobito kada se pojave problemi.

Procjenjuje se da između 40 i 50 posto odraslih osoba u nekom trenutku života doživi seksualnu poteškoću. Ipak, većina o tome nikada ne govori – najčešće zbog srama, straha od osude ili osjećaja da „s njima nešto nije u redu“.

Seksualne poteškoće mogu imati fiziološke, psihološke ili relacijske uzroke. Često su povezane sa stresom, traumom, depresijom, anksioznošću, hormonalnim promjenama ili problemima u odnosu. Iako se njihova učestalost povećava s dobi, to ne znači da ljudi i do starije životne dobi ne mogu (ili ne trebaju!) imati ispunjen i zadovoljavajući seksualni život. 

Poteškoće u seksualnom funkcioniranju je ponekad teško prepoznati i nazvati ih pravim imenom. One mogu biti cjeloživotne, pa nismo ni svjesni da je to poteškoća koja se može riješiti nego prihvatimo da je “to tako” ili da “s nama nešto nije u redu”.  Ponekada, one nastaju postepeno, prvo ih objašnjavamo stresom ili umorom, a onda se više ni ne sjećamo kako je to nekada prije bilo. Kad seksualna želja oslabi, kada bliskost postane povremena ili kada se javi nelagoda u tijelu, mnogi to doživljavaju kao prolaznu smetnju koja će „sama od sebe proći“. Samo što – ne prolazi. 

Kod žena se najčešće javljaju smanjena seksualna želja i poteškoće uzbuđivanja (fiziološki i psihološki), bolni odnosi (dispareunija), poteškoće postizanja orgazma (anorgazmija) te nemogućnost penetracije, poznata kao vaginizam. Kod muškaraca su pak najčešće erektilna disfunkcija, prerana ili odgođena ejakulacija te smanjena seksualna želja.

Iako se na prvi pogled čine kao „fizički problemi“, češće su puno dublji i samo ponekad su disfunkcije u medicinskom smislu. Mogu narušiti osjećaj identiteta, potkopati samopouzdanje i stvoriti distancu između partnera. Kada se pojavi sram, krivnja ili strah od neuspjeha, mnogi počinju izbjegavati intimnost, a s vremenom i druge oblike fizičke bliskosti.

Kada potražiti pomoć?

Seksualne poteškoće nisu znak slabosti niti znak da s osobom nešto nije u redu, nego znak tijela da se nešto treba promijeniti. Vrijedi potražiti pomoć kada problem traje dulje od nekoliko mjeseci, izaziva stres, tugu ili konflikte u odnosu, kada se javlja izbjegavanje intimnosti ili kada su prisutni bol, strah ili trauma povezani sa seksualnošću.

Razgovor sa seksualnim terapeutom, psihoterapeutom ili liječnikom može biti prvi korak prema oporavku i dubljem razumijevanju sebe i partnera.

Što je seksualna terapija?

Seksualna terapija je oblik psihoterapije koji pomaže pojedincima i parovima razumjeti i riješiti probleme vezane uz seksualno funkcioniranje, želju, bliskost i identitet. Ovisno o potrebama, terapija može biti individualna, partnerska ili edukativna, a često uključuje suradnju s liječnicima specijalistima, poput ginekologa, urologa ili endokrinologa.

Cilj terapije nije samo ukloniti „disfunkciju“, već stvoriti zdraviji, svjesniji i ispunjeniji odnos prema vlastitoj seksualnosti. Tijekom procesa klijent uči istraživati emocije, komunikacijske obrasce, uvjerenja o tijelu, očekivanja i granice – sve ono što čini seksualnost duboko ljudskim iskustvom.

A kako možemo sami sebi olakšati?

Seksualna terapija pruža važnu stručnu podršku, no postoje i koraci koje svatko može samostalno poduzeti za njegovanje zdravog i ispunjenog seksualnog života. Ukoliko ste u partnerskom odnosu i primjetili ste poteškoće u seksualnom, funkcioniranju, možete pokušati neki od sljedećih savjeta.

• Otvorena komunikacija o seksu i seksualnim potrebama
  Redovito razgovarajte o željama, granicama i očekivanjima. Izbjegavajte krivnju i kritiku. Osvjestite da je seksualnost normalni dio vašega života o kojem trebate redovito razgovarati sa svojim partnerom/partnericom.
• Osjećaj, a ne cilj
  Fokusirajte se na ugodu i bliskost, a ne na „uspjeh“ ili postizanje orgazma. Orgazam nije cilj seksa, cilj seksa je uživanje u bliskosti, partneru, osjećaju i dodiru. Orgazam može i ne mora doći.
• Brinite o mentalnom zdravlju
  Stres, depresija i anksioznost izravno utječu na seksualni život. Tehnike opuštanja, svjesnog disanja, mindfulnessa ili redovita tjelovježba mogu pomoći u regulaciji emocija i povratku spontanosti.
• Prihvatite promjene
  Seksualna želja i funkcioniranje mijenjaju se s vremenom pod utjecajem dobi, stresa, umora ili hormona. Umjesto zabrinutosti, pokušajte te promjene razumjeti i prihvatiti. To smanjuje tjeskobu i potiče osjećaj slobode u odnosu prema tijelu.
• Budite nježni prema svom tijelu
  Pozitivna tjelesna slika izravno utječe na seksualno zadovoljstvo. Umjesto uspoređivanja s drugima, njegujte zahvalnost prema svom tijelu i onome što može pružiti. Samoprihvaćanje je temelj zadovoljstva.

Seksualne poteškoće ne moraju biti prepreka, nego mogu postati prilika za osobni rast i dublje razumijevanje vlastite intimnosti. Otvoreni razgovor, edukacija i stručna podrška mogu značajno poboljšati ne samo seksualni život, nego i ukupnu kvalitetu odnosa.

Zdrav seksualni život nije luksuz, već važan dio emocionalnog i mentalnog zdravlja. A kada ste zadnji put razmišljali o svojoj seksualnosti?

Naša Aleksandra Divčić Ivković je educirana i radi s parovima i pojedincima koji imaju teškoća u području seksualnosti. O njoj više pročitajte na: https://budibura.hr/zene-iza-bure/aleksandra-dincic-ivkovic/